CroatianEnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish

Propovijed fra Ante Vučkovića na Festivalu mladih

fraantevuckovic1

04/08/2014

Tijekom Festivala mladih središnji susret je večernja sveta misa, koju predslave ovogodišnji mladomisnici, a prigodnu propovijed upućuje fra Ante Vučković. Donosimo dio fra Antine propovijedi u nedjelju, 3. kolovoza: „Mi ljudi smo neobična bića. Toliko neobična da se još uvijek pitamo tko smo mi. Gdje god pogledamo, vidimo neku glad, Nismo dostatni sami sebi, čudesna bića, najneobičnija od svih stvorenih bića. Ali kad pogledam tijelo, gladno, žedno. Kad pogledam nutrinu, i srce je gladno, treba razumijevanja, prihvaćanja, ljubavi, poezije. Pogledam um, i on je gladan, hoće razumjeti, hoće priče. Gdje god pogledam, vidim glad. Ali koju god glad opazim, slutim, ona mora moći biti utažena. Slutim da tu negdje leži tajna stvorenja ovog neobičnog bića. Nije nas Bog stvorio s gladi, a da nema nikakve mogućnosti da je utažimo. Nije neobično da smo mi ljudi gladni. Ali mi znamo kad je čovjek gladan, lako mu se podmetne bilo kakvo jelo. Čak, i otrov mu se može podmetnuti. Razumljivo je da gladan čovjek hvata sve što mu se čini jestivim. Ali nerazumljivo je nešto što nam večeras otkriva prvo čitanje iz proroka Izaije, jer u jednu rečenicu sažima ovu neobičnost nas ljudi, sažima toliko mnogo promašenih života. 'Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?' Jahve dobro vidi. Čovjek može na dobar način utažiti svaku svoju glad. I uvijek iznova se dogodi da mu se podmetne, da ga se prevari, da uzme nešto što mu ne taži glad, što ga truje, i još gore, i zato plaća, i novcem, i još gore životom. Koliko prevarenih ljudi ima istinsku glad za ljubavlju, prihvaćanjem, razumijevanjem, i ne mogu je utažiti. I upadnu u otrov, u drogu, u ovisnost. Ja kad god slušam nekoga iz zajednice Cenacolo, nemam pitanja, je li govore istinu. Imam duboku sigurnost, to je istina. To nije uvijek tako. Kad slušam političare, imam mnogo pitanja. I ne vjerujem im uvijek. Čak, i kad slušam nas svećenike, nisam uvijek siguran da govorimo proživljene stvari u koje vjerujemo. Kad njih slušam, kako su duboko pali, i kako su izišli vani, preda mnom ponovno bljesne ovaj Božji poziv: Zašto plaćate tako skupo otrov, a možete dobiti tako dobru hranu nizašto? Jednostavno. Zar Međugorje nije mjesto na kojem, gdje god se okrenemo, možemo vidjeti, kako se ljudske gladi hrane na tako dobar način nizašto, besplatno? Večerašnji tekstovi govore o toj ljudskoj gladi, govore kako Bog vidi našu glad. I nije uvijek isto kako je mi vidimo, kako je mi u Crkvi vidimo i razumijemo, kako oni koji su njemu blizu vide, i kako On to vidi. I ovo nam je dobra prigoda da pogledamo izbliza što On vidi“.

Fan box