CroatianEnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish

Svjedočili Giorgio i Marta Scarpioni na Festivalu mladih

GiorgioiMarta

04/08/2015

U popodnevnom dijelu  programa na Festivalu mladih, u ponedjeljak ,3. kolovoza svjedočili su bračni par Giorgio i Marta Scarpioni. Nakon obraćenja u Međugorju, dio svoga života posvetili su najsiromašnijoj djeci u Ugandi. Odgovorni su za neke humanitarne projekte, napose one za teško mentalno hendikepiranu djecu. Rade  u pastoralu mladih i primaju mlade volontere iz cijeloga svijeta. Giorgio je istaknuo da je Gospodin učinio jedno veliko djelo po njima. Otvorili su jednu misionarsku kuću pri zajednici Manje braće u Ugandi. S mladima je podijelio i razdoblje života kada je imao krizu svoje vjere: „Prije mnogo godina jedno ružno iskustvo u mome životu je učinilo da se udaljim od Boga. Izgubio sam vjeru, i onda sam našao jedan letak koji je pozivao na hodočašće u Međugorje. Bilo je još jedno slobodno mjesto i tako sam prvi put došao u Međugorje. Bila mi je dovoljna ispovijed, misa i klanjanje. I kazao sam Bogu sljedeće: Izgubio sam te jednom, ali sada ti obećajem, ne želim te više nikada izgubiti“, kazao je Giorgio te dodao kako je jedne večeri, 2. kolovoza odveo  Martu na Brdo ukazanja i zaprosio je: „I tako smo odlučili da hodamo zajedno i da prve godine našega braka darujemo misijama. Želio bih vam uputiti jedan osoban poziv. U mome životu se dogodilo da su samo jedna otvorena vrata učinila da su se otvorila mnoga vrata ljubavi i milosrđa. Ta misija danas ima obiteljski oblik. Želio bih otvoriti vrata naše misije mladima, bračnim parovima koji žele doći i imati iskustvo našega načina života sa siromasima, iskustvo Afrike.“ Marta svjedoči da je nakon prvoga hodočašća u Međugorje, osjetila da ju je netko ovdje želio, da započne jedan put s Gospom: „Međugorje nam je pomoglo u odrastanju i rastu našega srca i svemu onome što smo živjeli. Ove misije ne bi bilo da mi nismo zajedno. I kada je došao trenutak, kada smo trebali reći da  projektu koji nam je ponudio jedan prijatelj franjevac u Africi, sjećam se da sam prošla razdoblje velikoga straha. Bilo mi je teško ražalostiti moju obitelj, ostaviti prijatelje, posao koji sam jako voljela, radila sam već tada s djecom s posebnim potrebama. Milošću Božjom rekli smo da“.

Fan box